Prije nešto više od dva vijeka jedan francuski prosvjetitelj, Fransoa Mari Aure poznatiji kao Volter, rekao je čuvenu rečenicu: Ja ne mislim kao ti, ali ću se do kraja svog života boriti za tvoje pravo da ti ne misliš kao ja. Žiteljima tog doba, koji su bili otvorenog uma, vjerovatno je izgledalo kako će svijet ići naprijed po pitanju slobode mišljenja i da će svako moći izraziti svoj stav bez osude drugih ili još gore, linča. No gledajući svijet danas primijetićemo da većina još nije dostigla nivo razmišljanja pariškog prosvjetitelja.

Kada je početkom ove godine najavljeno da će se u februaru u jednom kultnom gradskom bioskopu prikazati film reditelja koji dolazi iz jedne istočne države, vjerovatno ste pomislili da sala neće biti pretjerano ispunjena, jer, pobogu, ne prikazuje se holivudski blokbaster. No, te popodnevne srijede bioskopska dvorana je, žargonski rečeno, bila skoro dupke puna. Ljudi koji su sa simpatičnim osmijehom ušli u salu, obećavali su dobru atmosferu te još bolju diskusiju nakon filma koja je nešto ranije bila najavljena od strane organizatora događaja.

Već na samom početku projekcije, ljubitelji filma - tako su barem na početku izgledali - mogli su se uvjeriti u majstorsku režiju filmadžije sa drugog kontinenta. Kako se radnja filma razvijala, tako je i atmosfera postajala sve napetija što je i razumljivo pošto je film bio izuzetno mučan za gledanje (radnja filma se vrti oko čovjeka srednjih godina koji ubija prostitutke). Sve to ništa ne bi bilo čudno, da se na kraju nije ispostavilo kako se upravo tom usijanom atmosferom skoro pa pripremio teren za nemili događaj.

Po završetku filma uslijedila je panel diskusija na temu 'žene, umjetnost i sloboda'. Na početku djelovalo je kao da će se čitav događaj završiti u mirnom tonu. Kako je razgovor sve više odmicao neko je prokomentarisao aktuelni rat na drugom kraju planete da bi se potom veliki broj ljudi uključio u diskusiju u kojoj se pričalo o strašnom sukobu. Tad se publika našla dosta izvan prvobitnih tema, barem po mišljenju jednog starijeg čovjeka. Sasvim pristojno je predložio da bi bilo bolje da se publika više pozabavi samim filmom i motivima o kojima film govori. U takvoj situaciji bilo bi prirodno očekivati korektan odgovor moderatora koji je bio zadužen u kom pravcu će razgovor teći. Umjesto mirnog i civilizovanog odgovora na starijeg gospodina se određen dio publike obrušio neprijatnim komentarima, dok je moderator bio obasut retoričkim pitanjima. Kako on može tako nešto uopšte reći, zar ne vidi o čemu pričamo? začulo se u jednom momentu. I sada onaj osmijeh tih ljudi kojeg nisu skidali sa lica dok su ulazili u salu više nije bio simpatičan. Nije bilo simpatično što su pristojnog gospodina pogledom strijeljali samo zato jer je iznio svoj stav. Istina je da su i te teme zbog kojih se i desio ovaj incident važne. I to niko nije osporio! Nije taj gospodin rekao da su beznačajne. Njegova jedina želja u tom trenutku je bila da se svi kolektivno vrate diskusiji o filmu i problemima u društvu o kojima film govori. No, jedino što je kao odgovor dobio bile su osude, jer nije u potpunosti prihvatio njihove stavove, a samo nekoliko trenutaka prije njegovog dobroćudnog komentara pričalo se o pravima i slobodi mišljenja i govora. Malo je suludo, jel da? Ko zna, da je u publici bio neko malo luđi možda bi završio u nekoj od gradskih bolnica.

A vi? Zar ste uopšte i pomislili da svako ima pravo reći šta god poželi? Taj koji čini takva nedjela, iskazujući svoj stav i smijući se time u brk masi, mora biti svjestan posljedica jer nije lijepo prkositi svjetini. Možda je onda najbolje da se držite njihovog mišljenja jer će onda barem glava biti sigurna. A ako se ipak drznete iznijeti svoj stav, pa makar se puno i ne razlikovao od njihovog, budite spremni na kaznu i izopštavanje iz društva.

Na kraju se zapitajte šta zapravo demokratija znači u našem društvu i postoji li ona uopšte? Čemu služi veliki broj projekata i događaja organizovanih na ovim prostorima gdje se uči kako trebamo uvažavati tuđe stavove koji su nerijetko različiti od naših, ali kada ih zaista čujemo nastaje problem? Šta očekivati od većine koja će sutra pričati o tome kako smo svi jednaki, a već dan poslije će kao kadije osuditi svakog drugog ko ne misli kao oni. Pokušajte promisliti i o tome šta su sve kadri učiniti oni koji za sebe kažu da nisu demokratični, ako ovi pobornici slobode mišljenja dozvoljavaju samo ono šta njima odgovara...

Tekst je inspirisan događajem koji se desio u Sarajevu u februaru ove godine...